Objavljujemo samostalni novinarski rad Biti alajčauš učenika Ante Mastelića. Na Županijskoj smotri LiDraNo održanoj u Splitu rad je bio predložen  za  Državnu smotru. Čestitamo našem učeniku na postignutom uspjehu i promicanju naše kulturne baštine.

Biti alajčauš

Davne 1715. godine  Sinjani su slavno pobijedili Osmanlije uz zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske. Od tada se, svake godine u mjesecu kolovozu, priređuje Sinjska alka, viteški turnir. Od 2010. godine pod zaštitom je UNESCO-a kao svjetska nematerijalna baština. Alka ujedinjuje prošlost i sadašnjost, slavi običaje naših pradjedova, junaštvo i hrabrost. Povodom tristote obljetnice slavne pobjede i tristote Alke koja će se trčati 9. kolovoza 2015. godine razgovarali smo s alajčaušem Ivicom Filipovićem Grčićem.

Gospodine Filipoviću Grčiću, što znači biti alajčauš?

Biti alajčauš je najveća čast koju jedan alkar može postići. Još je veća čast biti alajčauš za jubilarnu tristotu Alku. Koliko je velika čast toliko je velika i odgovornost alajčauča. On je zapovjednik svih alkara i brine se za uspješno provedene pripreme.

 Kada ste se počeli baviti jahanjem?

Jahanjem sam se počeo baviti s 10 godina. Otac me je upisao u školu jahanja u Konjičkom klubu Alkar  u Sinju. On se već tada nadao da ću jednog dana postati alkar. Ja sam u tom periodu zavolio konje i konjičke sportove. Počeo sam se profesionalnije baviti jahanjem sudjelujući u raznim konjičkim natjecanjima diljem Republike Hrvatske.

 Kako ste postali alkar?

Gledajući svake godine pripreme alkara na sinjskom Hipodromu,  poželio sam postati  alkar. Godine 1995. predao sam molbu za člana Viteškog alkarskog društva. Godinu poslije pozvan sam kao pripravnik da sudjelujem na alkarskim pripremama u Sinjskom polju i 1997. godine primljen sam u alkarsku povorku kao alkar u pratnji barjaka Čudotvorne Gospe Sinjske. Kao alkar kopljanik, debitirao sam 2000. godine.

Koliko dugo i kako se morate pripremati za alkarske svečanosti?

Za alkarske svečanosti alkari se najduže pripremaju. Pripreme počinju u svibnju u Sinjskom polju, a u srpnju na Alkarskom trkalištu.

Pamtite li posebno neku Alku?

Najviše pamtim Alku iz 2001. godine jer sam tada pripetavao za slavodobitnički plamenac.

Osjetite li uzbuđenje i oduševljenje publike koja Vas promatra niz Alkarsko trkalište?

Svaki alkar osjeća uzbuđenje dok prolazi Alkarskim trkalištem i dok ga bodri publika s palki. Najdraže mi je kad me s tribina bodri moja obitelj. Tada osjećam poseban zanos i nastojim pogoditi jednu sridu za kćer i jednu za sina.

Koliko je alkaru bitan konj?

Alkar i konj na trkalištu moraju funkcionirati kao jedno tijelo. Koliko je bitno oko sokolovo i čvrsta desnica  toliko je bitan i dobar konj. Konj mora držati pravac dok trči prema biljegu (konopu s alkom) i proletjeti trkalištem u zadanom roku.

Tko Vam je najveća podrška u alkarskom životu?

Moja obitelj mi je najveća podrška. Kćer Ružica, sin Josip i supruga Marija žive Alku skupa sa mnom. Ružica je veliki ljubitelj konja i moj najvjerniji navijač na Alkarskom trkalištu. Moji roditelji zaslužni su za moj alkarski početak. Moja obitelj je moj najveći oslonac.

Što za Vas znači nastupiti na tristotoj Alci koja će se održati  9. kolovoza 2015. godine?

Nastupiti na tristotoj Alci kao alajčauš za mene i za moju obitelj je velika čast. Sudjelovati u organizaciji, voditi alkarske pripreme i biti član alkarske povorke velika je odgovornost koju s velikim zadovoljstvom preuzimam i dat ću sve od sebe da tristota Alka bude zapamćena kao najveličanstvenija.

Što biste poručili mladim ljudima koji žele biti alkari?

Mladi ljudi koji žele biti alkari moraju voljeti konje, moraju biti vrsni jahači, moraju voljeti Sinj i Cetinsku krajinu i najvažnije od svega, moraju voljeti Alku i našu zaštitnicu Čudotvornu Gospu Sinjsku. Upornost,  marljivost i  poštenje  su vrline koje mora posjedovati svaki alkar.

Gospodine Ivica Filipoviću Grčiću, hvala Vam na ovom intervjuu. Mi ćemo u školi za lektiru pročitati pripovijetku Alkar Dinka Šimunovića. Na Sinjskoj alci, 9. kolovoza 2015. godine, želimo Vam oko sokolovo i čvrstu desnicu. 

Hvala! Svim učenicima želim uspješnu školsku godinu.

Učenik:Ante Mastelić,8.a

OŠ fra Pavla Vučkovića,Sinj

Voditeljica: Helena Budimir