Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj

Prije 120 godina, 1.prosinca 1891. u Palešniku kod Garešnice rođen je hrvatski pisac Slavko Kolar. Njegova" Breza" je već nakon godinu dana postojanja, 1929. uvrštena u Antologiju tisuću najljepših novela svijeta.

Slavko Kolar (pravim imenom Vjekoslav Alojzije Kolar) rođen je 1.XII.1891. u Palešniku kod Garešnice.

Otac mu Stjepan bio je po profesiji učitelj i zbog potreba službe često je mijenjao mjesto boravka. Tako je i mali Slavko prvih par godina proživio u Palešniku, da bi zatim preselio u Garešnicu gdje je završio prvi razred pučke škole. 1902. godine Kolarovi preseljavaju u Čazmu pa Slavko tamo završava pučku školu. Čazmu je napustio 1902. da bi upisao bjelovarsku gimnaziju. 

Nije bio osobit učenik tako da je trebao devet godina da bi završio gimnaziju. Obišao je više gimnazija: bjelovarsku, zagrebačku Gornjogradsku, požešku te nadbiskupski licej s kojeg je išao na Gornjogradsku gimnaziju polagati maturu. Za divno čudo, maturirao je od prve. 

Poslije gimnazije upisuje se na upisuje se na Više gospodarsko učilište u Križevcima koje završava 1913. godine. 

Kao agronom službovao je u Božjakovini i Petrinji. Od 1915. do 1919. bio je vježbenik kod Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu, a zatim je upućen u Francusku na specijalizaciju u voćarstvu i vinogradarstvu. Između dva rata službuje u Križevcima, Čazmi, Gornjem Hruševcu, Petrinji, Slavonskom Brodu, Požegi i Božjakovini. 

Za vrijeme Banovine Hrvatske (od 1939. do 1941.), službuje kao Odjelni predstojnik za seljačko gospodarstvo u Zagrebu. Od 1941. do 1944. godine upravitelj je Državnog poljoprivrednog dobra u Božjakovini, kada zajedno s obitelji bježi u partizane. 

Nakon rata, sve do umirovljenja 1948. godine, rukovoditelj je Državnog dobra u Božjakovini. Nakon umirovljenja živi u Zagrebu i radi kao profesionalni književnik. 

Umro je 15.IX.1963. godine u bolnici Rebro u Zagrebu. Motive za svoje pripovijetke i dramske tekstove nalazio je u društvenom životu raznih sredina u kojima je radio. Opisuje uglavnom seljačke ambijente, građanske i malograđanske slojeve, inteligenciju i poluinteligenciju, a i političare raznih profila i ideoloških opredijeljenosti. 

Važnija su mu djela: Nasmijane pripovijesti (1917), Ili jesmo - ili nismo (1933), Mi smo za pravicu (1936), Svoga tijela gospodar (1942), Natrag u naftalin (1946), Glavno da je kapa na glavi (1956). 

Radio je kao koscenarist na filmu "Opsada" 1956. godine, a za film "Svoga tela gospodar" napisao je scenarij 1957. godine. 1967. godine režiser Ante Babaja ekranizirao je Kolarovu pripovjetku "Breza". 

Za brckovljanski kraj ne veže ga samo to što je jedan dio života živio i radio u Božjakovini nego su i teme nekih njegovih književnih djela vezane za ovo područje u vrijeme drugog svjetskog rata. Pošto je bio partizanski simpatizer i doušnik (imao je šifru "Susjed") ne čudi što su teme djela iz ratnog razdoblja vezane isključivo za neke partizanske uspjehe i dogodovštine. 

Tako je u djelu "Povratak u naftalin" opisao događaj koji se desio u Branjevini, na putu između Lupoglava i Prečeca, gdje su partizani zarobili i opljačkali ustašku i njemačku kolonu, koje su išle u Ivanić-Grad na sajam i imale velike količine novca za kupnju konja. 

U pripovijesti »Veseljak« opisao je dogodovštinu domobranskog oficira koji je došao u posjet svojoj ljubavnici u Leprovicu 1942. godine, a partizani su ga razoružali i skinuli mu uniformu. 

U dramskom tekstu »Sedmorica u podrumu« govori o sedmorici partizana koji su se nekoliko dana skrivali u podrumu u Božjakovini.