Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj
| « Svibanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| Sat | Početak sata | Kraj sata |
| 1. | 8,00 | 8,45 |
| 2. | 8,50 | 9,35 |
| 3. | 9,40 | 10,25 |
| Veliki odmor | ||
| 4. | 10,45 | 11,30 |
| 5. | 11,35 | 12,20 |
| 6. | 12,25 | 13,10 |
Planine ili gore su u geografskom smislu uzdignuti dijelovi zemljine kore viši od 500 metara.
Prema starosti i geološkoj građi dijelimo ih na stara i mlada gorja.
Mlada su uglavnom strmija i viša, a stara blaža i niža.
Planine nastaju i oblikuju se tektonskim procesima koje dijelimo na endogene ili unutarnje (seizmička i vulkanska aktivnost) i egzogene ili vanjske (erozija-odnošenje zemlje uzrokovano kretanjem voda, denudacija-ogoljivanje stijena zbog razlika temperatura i atmosferilija ili širenja korijena biljaka, korazija (ne korozija!) - mehaničko oblikovanje stijena i dr.).
Hrvatska je srednjoeuropska i mediteranska zemlja, istovremeno i planinska i nizinska, primorska i kontinentalna, ljepotom jedinstvena, a svojim prirodnim bogatstvom jedna od najbogatijih u Europi. Većina naših planina pripada Dinarskom planinskom sustavu. Planine Dinarida građene su pretežno od vapnenca i karakterizira ih kraški reljef, dok su planine u unutrašnjosti (bivši otoci Panonskog mora) nešto niže, šumovitije, po postanku starije i općenito pristupačnije. Dinaridi se pružaju smjerom sjeverozapad-jugoistok, usporedno s jadranskom obalom.
Zahvaljujući blizini Zagreba, planinarski najpopularnije gore su Medvednica i Samoborsko gorje s obiljem staza, domova i drugih planinarskih ciljeva. Nešto dalje, ali ne manje zanimljivo je Žumberačko gorje i planine Hrvatskog zagorja (Kalnik, Ivanščica, Ravna gora, Strahinjščica, Kostelsko gorje, Cesargradska gora). Slavonske gore su Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora i Dilj.
Gorski kotar je prostrano planinsko područje s mnogo planinarskih ciljeva i prijelazno područje između Alpa i Dinarida. Velik dio Gorskog kotara zauzima Velika Kapela u kojoj se nalaze prave planinarske poslastice: Bijele stijene, Samarske stijene, Bjelolasica, Klek. Na zapadnom i sjevernom rubu Gorskog kotara ističu se Risnjak, Tuhobić, Bitoraj, Viševica, Kobiljak i Medviđak.
Uz more se nalaze naše najviše i najljepše planine; Učka i Ćićarija u Istri, Obruč i Snježnik u Hrvatskom primorju, te planine Dalmacije (Kozjak, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo). Nešto dalje od mora dižu se Svilaja, Promina, Kamešnica te Dinara, čiji je vrh Sinjal najviši u Hrvatskoj (1831 m). Veličinom, ljepotom i bogatstvom zanimljivosti posebno mjesto među hrvatskim planinama zauzima Velebit. Velebit je ujedno i najduža hrvatska planina (od Senja do Zrmanje proteže se u dužinu više od 140 km).
Otočne planine nisu odveć visoke, ali su zbog vidika na more i priobalne planine zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi Brača, Cresa, Lošinja, Hvara, Visa, Krka, Paga, Raba, Kornata i dr.). Najviši otočni vrh Hrvatske je Vidova gora na Braču.
Najveći planinski lanci svijeta su: Himalaja s najvišim vrhom svijeta Mount Everestom iliti Chomolungmom iliti Sagarmathom (8872 m) te još 13 vrhova viših od 8000 metara (K-2, Lhotse, Cho Oyu i dr.), Kordiljeri (Rocky Mountains), Ande s najvišim vrhom Aconcaguom, Alpe, Kavkaz, Kilimanjaro i dr. Europom dominiraju Alpe, čiji su najviši vrhovi Mont Blanc (4810 m), Monte Rosa, Matterhorn, Jungfrau, Grossglockner i dr. Među europskim planinskim lancima ističu se još Pirineji, Apenini, Karpati i Dinaridi.
Dinara je planina u Dinarskom gorju na granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine koja dijeli Livanjsko polje od Sinjskog, te čini prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km (druga po duljini planina u Dinarskom gorju nakon Velebita), između rijeke Cetine na jugozapadu i Livanjskog polja na sjeveroistoku. Na jugoistočnom dijelu planinski masiv Dinare prelazi u Kamešnicu.
Najviši vrh, Troglav (1913 m) nalazi se u BiH, a vrh Sinjal ili Dinara (1831 m) najviši je vrh u Hrvatskoj. Često se umjesto naziva za vrh Sinjal upotrebljava i ime planine - Dinara, pa čak takvo imenovanje preteže u zemljopisnim kartama i publikacijama.
Vrhovi:
Planinarske kuće
Kamešnica je prekrasna planina za planinarenje u proljetnim i jesenskim mjesecima, no zbog izložnosti zračnim strujama i dodiru dvaju klimatskih područja, mogu se očekivati nagle i nepredviđene promjene vremena, stoga je uvijek potreban oprez.
Na Kamešnici se mogu naći brojne biljne vrste iznimne ljekovitosti i čistoće, poput gorske metvice, gorskog pelina, alpskih lišajeva, majčine dušice, kadulje, enciana, čemerike i mnogih drugih.
Životinjski svijet nije iznimno brojan jer je planina po vrhovima goletna, pa je naseljavaju većinom gmazovi, nekoliko vrsta gušterica, brojni planinski zelembaći, poskok, planinska riđovka (mala, do 30 cm duljine) te neotrovnice, bjelouška, šara poljarica i dr. Vukovi svoje obitavalište nalaze sa sjeverne strane planine i u pošumljenim djelovima, zajedno s lisicama, divljim svinjama, a moguć je i susret s risom i medvjedom, iako nisu često viđeni.
Značajniji vrhovi
• Konj 1856 m
• Kurljaj 1809 m
• Kruge 1606m
• Gareta 1773 m
• Burnjača 1770 m
• Glavaš 1308 m
Planinarski objekti
Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojem se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi Biokovska cesta duga 23 km. Područje planine Biokovo je proglašeno Parkom prirode 1981. godine. Republika Hrvatska je 1998. godine osnovala Javnu ustanovu Park prirode Biokovo, čija je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka prirode Biokovo.
Glavni ulaz na planinu Biokovo, uz brojne šetne staze, nalazi se na 6. kilometru državne ceste Makarska – Vrgorac (predio Stara), gdje počinje Biokovska cesta, a označen je znakovima obavijesti i smeđom signalizacijom.
Reljef
Biokovom dominiraju ponikve. Neke su izrazito duboke, čak i više od 100 metara. Neke su urušene, dok se neke nastavljaju u duboke jame. Ovaj specifični oblik površinskog krša naziva se mrežasti krš.
Sveti Jure
Sveti Jure je, sa svoja 1762 metra visine, najviši vrh Biokova i treći najviši planinski vrh Hrvatske, iza vrha Sinjal na Dinari (1831 m) te vrha Kamešnica na planini Kamešnici (1809 m). Do njega je moguć pristup planinarskim stazama, kao i Biokovskom cestom, najvišom hrvatskom prometnicom.
Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji, udaljenu 250 km.
S obzirom na nadmorsku visinu i činjenicu da se nalazi na razmeđi mediteranske i kontinentalne klime, na Svetom Juri je prosječna godišnja temperatura oko 4 °C, a snijeg se zadržava veći dio godine - ovo je jedna od najhladnijih točaka Hrvatske.
Na samom vrhu, na koji je pristup zabranjen, nalazi se radio-televizijski odašiljač, koji je 1965. godine izgradila tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje sagrađena je i cesta, koja je asfaltirana 1978. godine. Cestu su većinom gradili ljudi s Makarskog primorja. Odašiljač je visok 90 metara, a vrh odašiljača je najviša točka u Hrvatskoj, s visinom od 1850 metara.
Na Svetom Juri se nalazi istoimena crkvica, izgrađena 1968. godine nedaleko od stare crkvice, srušene zbog gradnje odašiljača. Misno slavlje u crkvici održava se zadnje subote u srpnju, kada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice. Pod vrhom je planinarski dom Pod Svetim Jurom, u vlasništvu Parka prirode Biokovo.
Ostali vrhovi
Osim vrha Sveti Jure koji se nalazi u katastarskoj općini Župa Biokovska, planina Biokovo ima još nekoliko vrhova iznad 1000 metara:
• Troglav, 1658 m - drugi je po visini vrh Biokova. Nalazi se jugozapadno od Svetog Jure. Pristup je Biokovskom cestom ili pješice.
• Sveti Ilija, 1642 m - nalazi se iznad zaseoka Bast u općini Baška Voda. Na njemu je obnovljena crkvica. S južne (primorske) strane je blaga padina, a ostale strane su prilično strme.
• Šćirovac, 1619 m - nalazi se između Basta i breljanskog zaseoka Zaveterje. S njega se pruža lijep pogled na kanjon Cetine i zaleđe.
• Kimet, 1536 m - nalazi se jugoistočno od Svetog Jure. S vrha se pruža pogled na Kamešnicu i Velež, te Pelješac, Korčulu, Mljet i Lastovo, dok se Makarsko primorje ne vidi.
• Veliki Šibenik, 1467 m - nalazi se oko četiri sata hoda od makarskog prigradskog naselja Veliko Brdo. Vrh je obrastao šumom crnog bora.
• Vošac, 1421 m - najpopularniji uspon iz Makarske. S Vošca se pruža jedan od najljepših pogleda na Makarsku rivijeru, a na zaravni je PD "Vošac".
• Sutvid (Sveti Vid), 1332 m i Sveti Roko, 1228 m - Sutvid sa Svetim Rokom čini greben. Nalaze se oko tri sata hoda iz Župe Biokovske. Vrhovi su međusobno udaljeni oko 800 metara. Na Svetom Roku se nalazi istoimena crkvica, u kojoj se svakog 16. kolovoza ako je tada subota, a ako nije onda prve subote iza tog datuma, održava misno slavlje u čast toga sveca.
• Bukovac, 1262 m - vrh iznad Brela. Pri uspinjanju se može susresti veprove i divokoze. Na oko 1000 m je planinarska (lovačka) kućica, a sa samog vrha se pruža pogled na Omiško i Makarsko primorje.
Najlakša staza: Poučni ekološki put "dr. fra Jure Radić"
Planinarski domovi
PD Pod Sv. Jurom
PD Slobodan Ravlić(Lokva)
PD Vošac
PD Podgorska kuća (Podglogovik)
PD Bukovac
PD Kaoci
PD Akademik Josip Roglić
Životinjski svijet
Životinjski svijet na Mosoru je raznolik. Nekoliko neočekivanih pronalazaka je nađeno na Mosoru, kao što su čovječja ribica (Proteus anguinus), koja je pronađena 1979. godine u Đuderinoj jami kod Dugopolja, te endemska mosorska gušterica (Lacerta mosorensis) koja živi na višim predjelima.
Brojne su zmije i gušteri kao oštroglava gušterica, pomorska gušterica, obični zelembać, zidna tarantela, smeđi blavor, siva gubavica, pepeljasti poskok, šarulja, ljuta crnokapica, obični modraš, pjegava crvenkapica, šara poljarica i bjelouška.
Od relativno malog broja vodozemaca tu se mogu naći pjegavi daždevnjak,samo i uvijek blizu vode. Od glodavaca tu se može naći: miš stjenar, šumski miš, puh i smeđasta rovka.
Od divljači na Mosoru živi zec, jazavac, tvor, lisica, lasica, kuna, vuk, divlja svinja, muflon i divokoza.
Brojne su i ptičje vrste kao što su jarebica kamenjarka, fazan, galica čolica, gavran, sovoljuga buljina, sokol, jastreb, orao zmijar.
Kad planinariti
Za planinarenje po Mosoru je najbolje odabrati proljetne mjesece travanj i svibanj, jer je ljeti zbog oskudne vegetacije iznimno vruće. Zimi snijeg nije rijetka pojava, ali zbog relativno male visine planine i blizine mora, njegova količina i nije toliko značajna. Jedini veći problem zimi bi mogle predstavljati sjeverne padine Mosora na kojima se snijeg duže zadržava, a poseban problem predstavlja to što snijeg prekrije brojne krške otvore. Ipak ponajveći problem za planinarenje po Mosoru mogu predstavljati snažni udari bure na vršnom grebenu, pa po takvom vremenu (posebice tijekom ožujka) treba izbjegavati izlazak na hrbat.
Vrhovi
• Veliki Kabal, 1339 m
• Sv. Jure - Kozik
• Ljubljan, 1262 m
• Debelo brdo
Planinarski objekti
• Planinarski dom Umberto Girometta
• Planinarska kuća Lugarnica
• Planinarsko sklonište Vickov stup
• Planinarsko sklonište Kontejner
• Planinarska kuća Trpošnjik
Špilje i jame
• Špilja Vranjača, 180 m
Utvrde
Omiška Dinara je brdo koje se nalazi uz obalu Jadranskog mora, istočno od Omiša. Pruža se u dužini od 15 km, te se prema jugoistoku povezuje s Biokovom. Sa zapadne i sjeverne strane planinu omeđuje rijeka Cetina. Na istoku se nastavlja u omišku Rogoznicu. Podno nje se s južne strane nalaze naselja Ravnice, Brzet, Nemire, Borak, Čelina, Ruskamen.
Omiljeno je penjalište brojnim planinarima. Najviši vrh je Kula, 883 m. Ishodišna točka za uspon na Omišku Dinaru je naravno grad Omiš, smješten na Jadranskoj magistrali, 25 km od Splita u smjeru Makarske.
Uspon iz Omiša - cca. 3 h
Značajniji vrhovi
• Kula, 863 m
Svilaja je planina u Dalmatinskoj zagori, usporedna s višim sjevernijim lancem Dinara-Troglav. Pruža se smjerom sjeverozapad-jugoistok između Sinjskoga i Petrovog polja u dužini oko 30 km.
Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508 m iznad Sinja. Sjevernije su još važniji vrhovi Jančak 1483 m, Kita 1413 m, Turjača 1340 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Od najbližeg grebena Veliki Kozjak (1207 m) koji je sjeverni nastavak Svilaje, ova je odvojena nižim sedlom Lemeš (860 m) iznad sela Maovice. Najveći dio lanca Svilaje je kraški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više kraških jama i špilja.
Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu su mozaično pokriveni šikarama crnograba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu.
Po istraženosti Svilaja još spada među slabo poznate hrvatske planine i donekle je poznat samo njezin viši najjužniji dio do glavnog vrha. Ostali najveći dio srednje i sjeverne Svilaje ostao je skoro nepoznat planinarima i istraživačima, osim lokalnim pastirima iz okolnih naselja.
Dio srednje Svilaje između Vrlike i Siverića je još miniran, dok je uspon do glavnog vrha siguran iz južnog smjera od Sinjskog Zelova. Jugoistočno od glavnog vrha uz Orlove Stine (1139 m) izgrađen je planinarski dom.
U kulturno-povijesnom pogledu za padine oko Svilaje je arheološki značajan niz starih ilirskih gradina i zato se tu neki osrednji vrhovi nazivaju Gradina, Polača i slično.
Značajniji vrhovi
Planinarski objekti
Planinarski dom na Orlovim stinama
Promina je vrlo pristupačna planina, opasana cestovnim krugom Drniš - Siverić - Knin - Oklaj - Drniš, čijim jugoistočnim podnožjem prolazi željeznička pruga Zagreb - Split.
Na samom izlazu iz Drniša cestom prema Oklaju (nakon otprilike 700 m, na desno) počinje uska asfaltna traka do sela Lišnjak (oko 4 km), a potom vrlo prohodan makadamski put do planinarske kuće, te se izvija do samog vrha na 1149 m nadmorske visine.
Ljudi iz ovih krajeva su već odavno otkrili ljepote ove planine, koja je i prije osnivanja planinarskog društva u Drnišu, privlačila mnoge zaljubljenike prirode.
Promina se nalazi sjevemo od Drniša, gotovo u središtu kopnenog dijela Šibensko-Kninske županije, 30-tak km cestovne udaljenosti od mora. Ova mala, osamljena planina što se poput otoka izdiže izmedu rijeke Krke i Petrova Polja u dužini od 10-ak km, s najvišim vrhom od 1149 m, po mnogo čemu je zanimIjiva.
Svojim brojnim izvorima, rudnim bogatstvima, fosilnim ostacima, borovim šumama i atraktivnim gromačama, te kamenim ogradama, bila je predmet izučavanja vrsnih geologa i znanstvenika još iz vremena stare Austrougarske.
Za upoznavanje naših planina i izbor ciljeva u njima planinarima su na raspolaganju knjige: Alan Čaplar: »Planinarski vodič po Hrvatskoj«, Željko Poljak: »Hrvatske planine« (planinarsko-turistički vodič) te Zlatko Smerke: »Hrvatske planine« (fotomonografija).
http://www.hps.hr
http://www.hpd-antebedalov.com
http://www.pd-promina.hr
http://www.dinaridestrails.org
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
