Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj

U prosincu počinje zima, veselimo se posjetima sv. Nikole, sv. Lucije i Djeda Božićnjaka, tu su Badnjak, Božić, Hanuka( židovski blagdan svjetla), te ispraćamo staru i slavimo novu godinu.

O tome kako je nastalo ime mjeseca prosinca, postoji nekoliko različitih objašnjenja. Prema jednoj verziji, prosinac je dobio ime jer se u tom mjesecu više 'prosi', tj. moli, što bi bilo povezano s adventskim običajima. Druga verzija pak kaže da je u tom mjesecu zimski suncostaj (solsticij), pa bi to bio mjesec u kojem sunce 'prosine'. Sličan naziv za ovaj mjesec postoji i u češkom jeziku (prosinec), a u slovenskom jeziku tradicionalni naziv prosinec označava siječanj.

Prosinac je dvanaesti i posljednji mjesec u godini po gregorijanskom kalendaru. Ima 31 dan.

Latinsko ime mjeseca, december dolazi od riječi decem, a označava deseti mjesec Rimskog kalendara.

Stariji hrvatski nazivi koji su bili u uporabi u pojedinim krajevima bili su: velikobožičnjak (prema Božiću), gruden, dvanajstnik...

Prosinac je bio praznični mjesec još kod starih Rimljana, koji su 17. prosinca počinjali proslavu Saturnalija, najveselijeg rimskog praznika.

Na sjevernoj polutki 22. prosinca počinje zima. Sunce je tada ispod ekvatora u najnižoj točki. Toga dana noć je najdulja u godini, a dan najkraći. To je dan zimskog solsticija. U isto vrijeme na južnoj zemljinoj polutki počinje ljeto.

U prosincu je i Međunarodni dan ljudskih prava. Dan ljudskih prava obilježava se 10. prosinca, na dan kada je 1948. potpisana Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i prvi put u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na 'život, slobodu i sigurnost - bez ikakvih razlika'.

ČAROBNI PROSINAC – BLAGDANI SVJETLA

Sličnosti u načinu proslave ključnih religijskih blagdana u različitim religijama podsjećaju na zajedničke korijene čovječanstva- činjenicu koju se, na žalost, prečesto zanemaruje. Ako upoznamo sličnosti, lakše ćemo uvažavati razlike i poštivati svačije pravo na njih...

Dvanaesti mjesec u godini ima toliko slavlja i blagdana da zaslužuje naziv: „čarobni prosinac“. Svi ti blagdani i svečanosti su blagdani svjetla.

Sve počinje kršćanskim adventom, koji je crkvena priprava za Božić, a zove se i advent ili došašće, a počinje prvom nedjeljom adventa. Prvi prosinački ukras je adventski vijenac. Zatim slijedi badnjak, pa Božić. Nekada se Nova godina preklapala sa Božićem, a o tome se sjećanje polako zatire. Da je Nova godina nekoć počimala na Božić kazuje i naziv za taj dan u nekim hrvatskim krajevima gdje se i danas naziva Mali Božić ili Mladi Božić. Danas je iščekivanje Nove Godine izgubilo značajku obiteljskog blagdana, ne samo u gradu nego i na selu. Nisu se sačuvala ni stara čestitanja koja isprepliću poruku o događaju Božića s novogodišnjim dobrim željama članovima obitelji i njihovom materijalnom dobru.

U čarobnom prosincu je i najveći židovski blagdan Hanuka, također blagdan svjetlosti, mira i darivanja. Hanuka je jedan od veselih blagdana, za vrijeme kojeg je najbitnije darovati sirotinju. Obilježava se paljenjem posebnog osmerokrakog svijećnjaka "hanukije" i to tako da se svake večeri zapali po jedna svijeća toga svijećnjaka. Na adventskom vijencu se svake adventske nedjelje pali nova svijeća i tako sve do Božića, kad gore sve četiri svijeće. Hanuka je jedan od najvećih židovskih praznika, a slavi se 25. kisleva (sredina prosinca). Židovi svake godine

Posljednjeg mjeseca u godini dani su sve kraći, a noći sve dulje - do zimskog solsticija 21. prosinca, kada zemlja postepeno dobiva sve više svjetlosti. U brojnim se kulturama i religijama svijeta stoga od sredine prosinca doziva svjetlost -  u doslovnom i prenesenom značenju: pale se svijeće i vatre, a uz druženje s članovima obitelji moli se za božji blagoslov i milost.

Prvi dan na kalendaru (prvi siječnja) i prvi dan u godini. Doček nove godine na tzv. staru godinu 31.12 (zadnji dan u godini) slavi se diljem svijeta. Često se po većim gradskim trgovima slavi vatrometom, pjevanjem i plesom. Zadnjih se deset sekundi odbrojava do ponoći kad se ispaljuju rakete.

Rekla bih da sve religije preporučuju dijeljenje od onog što imamo sa onima koji nemaju ili imaju puno manje. Potrošački Zapad je to izkomercijalizirao i pretvorio u nadmetanje u obaveznom darivanju uništavajući izvorni duh dijeljenja od srca.