Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj

Sueski kanal

Sueski kanal je umjetni morski kanal na najužem dijelu kopnene prevlake, koji spaja Sredozemno i Crveno more, te ujedno fizički odvaja afrički i azijski kontinent.

Nalazi se na teritoriju Egipta, između luke Port Said (Būr Sa‘īd) na jugoistočnoj obali Sredozemnoga mora i luke Suez (Al-Suways) u istoimenom zaljevu Crvenoga mora. Znatnim dijelom prolazi kroz jezero Timsah, Veliko i Malo Gorko jezero.

Dug je 161 km, a s pripadajućim kanalima 192 km. Širok je 286 do 365 m na površini, odnosno 107 m pri dnu. Maksimalna mu je dubina 20 m.

Gradio ga je francuski graditelj F. M. de Lesseps. Gradnja je trajala 10 god., od 1859. do 17. XI. 1869., kada je pušten u promet.

Zbog sve većega gaza brodova i zatrpavanja, Sueski kanal se jaružanjem neprekidno proširuje i produbljuje. Plovan je za brodove s gazom do 17 m; veliki tankeri jedino prazni mogu proći kroz kanal. Plovi se u konvojima, brzinom 11 do 16 km/h. Prolazak kanalom traje prosječno 14 sati. Godišnje se kanalom preveze između 300 i 400 mil. t tereta. U lukama i postajama nalaze se brodogradilišta za popravak brodova i skladišta goriva, vode i živežnih namirnica.

Uz kanal vode željezničke pruge i autoceste, a preko njega dva mosta: cestovni kraj Al-Qantare i željeznički kraj Ismailije. Južno od Velikoga Gorkoga jezera ispod kanala vodi tunel.

Ime je dobio po gradu Suezu koji se nalazi na južnom ulazu u kanal. Iako je poznato da je Sueski kanal u novijoj povijesti pušten u promet tek 1869. godine, nakon 10 godina radova, činjenica je da su njegovu prvu izgradnju započeli faraoni prije nove ere.

Konačno, perzijski kralj Darije I. koji je vladao od 550. do 486. g. pr. Kr. uspio je prokopati kanal koji povezuje Sredozemno s Crvenim morem, ali uz velike ljudske napore i žrtve. Održavanje kanala kasnije je podržala i dinastija egipatskih vladara Ptolomejevića, da bi već u doba egipatske vladarice Kleopatre i kasnije Rimljana početkom nove ere kanal bio zapušten i zatrpan. Nakratko je kanal bio ponovno u funkciji u vrijeme arapskog osvajanja Egipta, ali je već od 8. stoljeća pao u zaborav sve do dolaska Napoleona na vlast u 19. stoljeću - koji je za njim pokazao interes jer ga htio iskoristiti za napad na tadašnju Britansku Indiju.

Poznat još i kao „autoput za Indiju“ jer predstavlja najbliži plovni put između istočne i zapadne hemisfere, Sueski kanal danas je od iznimne važnosti zbog tankera koji ovim putem opskrbljuju Europu s naftom iz Bliskog istoka.

Iako je Napoleon početkom 19. stoljeća pokazao interes za obnovom kanala, tadašnja mjerenja su pogrešno pokazivala preveliku razliku između razina Sredozemnog i Crvenog mora, a i sam Napoleon se prekratko zadržao na vlasti zbog čega je ideja o obnovi kanala zaživjela tek nakon novih mjerenja mora provedenih 40-tih godina 19. stoljeća.

Tako je nedugo nakon mjerenja razine mora 1856. godine francusko trgovačko društvo pod vodstvom Ferdinanda Lessepsa ishodilo koncesiju za izgradnju i korištenje kanala na 99 godina, poslije čega se krenulo u njegovu izgradnju 1859. godine. Iako je izgradnja bila pogođena brojnim financijskim poteškoćama, i izbijanjem smrtonosne kolere među radnicima, ubrzo nakon otvaranja kanal je dokazao da ima veliku gospodarsku važnost – u što su se najbolje u to vrijeme uvjerile europske trgovačke kompanije sa Sredozemlja.   

Već nekoliko godina nakon otvorenja kanal je imao veliki utjecaj na svjetsku trgovinu jer je omogućavao da se svijet obiđe u rekordnom roku, što je utjecalo i na ubrzanje procesa europske kolonizacije Afrike.

Isprva je kanal bio u rukama Francuza i Egipćana, no kada se 1875. godine Egipat našao u dugovima prodao je svoj dio Ujedinjenom Kraljevstvu koje je nekoliko godina kasnije zaposjelo Egipat i pojas kanala.

Tek 1956. godine - 12 godina prije isteka koncesije - Egipat je proglasio nacionalizaciju kanala što je dovelo do Sueske krize tijekom koje su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Izrael napravili invaziju i ušli u sukob s Egiptom. Iako je nakon intervencije Ujedinjenih naroda kanal ubrzo ponovno otvoren u travnju 1957. godine, već desetak godina kasnije sukobi na Bliskom istoku ponovno su utjecali na zatvaranje kanala koji se otvara tek 1975. godine.

Sueski kanal danas je jedan od najznačajnijih pomorskih prolaza za velike brodove, dok je regija kojom protječe jedna od gospodarski najrazvijenijih egipatskih područja.

Kanal je danas u vlasništvu Egipta, tj. Ovlasti Sueskog Kanala, koje se bavi njegovim održavanjem.

Kao jedno od vrhunskih ljudskih dostignuća, Sueski kanal se danas često spominje u brojnim knjigama, filmovima, serijama i videoigrama te svakako predstavlja jedno od važnih odredišta putopisaca na putu kroz Bliski istok i Egipat.

Iako ne predstavlja turističku atrakciju, Sueski kanal je zasigurno jedna od najznačajnijih znamenitosti izgrađenih ljudskom rukom koja simbolizira duh današnjeg vremena u kojem čovjek teži da podredi prirodu svojim potrebama.

http://www.enciklopedija.hr

http://www.skole.hr/