Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj

Tin (Augustin) UJEVIĆ rođen je u Vrgorcu 5. srpnja 1891. godine u obitelji učitelja. Školovao se u Imotskom i Makarskoj, potom u Splitu gdje je 1909. u Klasičnoj gimnaziji maturirao. Te mu je godine u časopisu "Mlada Hrvatska" objavljena prva pjesma "Za novim vidicima". Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom i u Beogradu i Parizu .

Učenik Antuna Gustava Matoša, pisao je članke, kritike, polemike, eseje, feljtone i putopise. Kao pjesnik spaja klasično i moderno, harmoniju strofa sa slobodnom metaforikom. Kao liričar javio se već u "Hrvatskoj mladoj lirici" (1914).

U životu nepomirljiv i neprilagodljiv (pravaš, artist, republikanac, beskućnik, erudit, novinar) on se i u književnom stvaranju kreće u širokoj i raznobojnoj skali od himničkih zanosa i ushita do nirvanske rezignacije, od eksperimentalnih stihova do antologijskih sinteza.

Ujević je, posebno u posljednjem desetljeću svoga života, prevodio poeziju i prozu (Proust, Rimbaud, Conrad, Whitman, Gide i dr.).

Umro je u Zagrebu 12. studenoga 1955.

Anegdote

 

Veliki pjesnik u svom elementu.

Tin Ujević je kao nijedan hrvatski književnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Ovdje navodimo samo neke:

- Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. "Ma ne morate mi se ispričavati", rekao je Tin, "iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara", aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom.

- Tin nije volio sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brijačnici. Svejednako, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brijač upita: "Kako hoćete da vas obrijem?". - "Bez riječi" - odgovori mu mirno Tin.

- Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše, zašto se ne ženi. "Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju" - odgovori im Ujević.

- Kako je Tin bio iznimno domišljat i lucidan dobro prikazuje sljedeća anegdota. Jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: "Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer." Tin ga i ne pogleda i već mu preko ramena dobaci: "Ne, prijatelju, rekao si dva!". Kako je upravo trenutačno slagao, ovaj šaljivdžija mu je morao platiti piće.

Za života objavljena važnija djela

• "Lelek sebra", Beograd, 1920.
• "Kolajna", Beograd, 1926.
• "Auto na korzu", Nikšić, 1932.
• "Ojađeno zvono", Matica hrvatska, Zagreb, 1933.
• "Skalpel kaosa", Zagreb, 1938.
• "Ljudi za vratima gostionice", Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1938.
• "Žedan kamen na studencu", Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1954.

Nagrade i manifestacije

 

Pjesnikov spomenik na Trgu Matice hrvatske u Imotskom

Iako sam za života nije dobio nijednu književnu nagradu, danas se mnoge književne svetkovine zovu njegovim imenom.

Njegovim imenom je nazvana i najveća hrvatska pjesnička nagrada, nagrada "Tin Ujević".

Njemu u čast, u rodnom mu Vrgorcu se održava manifestacija "S Tinom u Vrgorcu".

Knjige i filmovi o Ujeviću

• TV-film autora Mate Ganze, "Sjećanje na Tina".
• "Pobratimstvo lica u nemiru - pjesnici Tinu Ujeviću" - knjiga posvećenih pjesama hrvatskih pjesnika Tinu, priredio Mladen Vuković, HKD Napredak, Split, 2000.
• "Tin Ujević - san i ludilo" - knjiga s CD-om, scenski kolaž, priredio Zvonimir Mrkonjić, AGM, Zagreb, 2007.

Spomenici

Središnji Tinov spomenik je onaj na glavnom trgu - Trgu Matice hrvatske u Imotskom otkriven 5. srpnja 1980. koji je djelo Krune Bošnjaka, akademskog kipara. Tin također ima spomenike u rodnom Vrgorcu i Zagrebu, te u zavičajnom Krivodolu, a najavljeno je i postavljanje spomenika njemu u čast na Poljani Tina Ujevića u Splitu. Jedna ulica u Sarajevu i Beogradu nosi njegovo ime.

http://www.kgz.hr/

http://hr.wikipedia.org/