Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj

O Marie Curie ljudi ne znaju mnogo. Nije razvikana i sveopće poznata kao neki njezini drugi kolege znanstvenici. No Marie Curie je zasigurno jedna od najvažnijih znanstvenika u povijesti. Njezini su doprinosi razvoju moderne kemije, fizike i nuklearne medicine nemjerljivi.

Prva je žena u povijesti dobitnica Nobelove nagrade, prva je ikada spomenutu nagradu dobila dvaput u životu, a danas je jedna od dviju osoba koje su Nobelovu nagradu primili za dva različita područja (fizika 1903., kemija 1911.).

Svojim je radom izmijenila tijek razvoja znanosti, ali i „razvoj“ položaja žena u društvu. Cijeli je svoj život u potpunosti posvetila znanstvenom radu. Na kraju je svoj život i dala za znanost.

Postignuća Marie Curie osvjetljavaju budućnost čovječanstva. U medicini je primjenom svojeg otkrića radioaktivnih materijala omogućila brže ozdravljenje od raznih bolesti i duži život mnogima. Njezina će otkrića na području nuklearne energije vjerojatno, jednom kad iscrpimo sva fosilna goriva (nafta, ugljen, zemni plin...) o kojima danas toliko ovisimo, osigurati opstanak života na Zemlji.

Marie Curie danas predstavlja simbol znanosti. Ona je uzor i poticaj mnogima, posebice ženama, u bavljenju znanstvenim radom. Nije slučajno, te je više nego zasluženo, da su Ujedinjeni narodi pod sloganom Kemija – naš život, naša budućnost proglasili 2011. godinu Međunarodnom godinom kemije slaveći tako stogodišnjicu Nobelove nagrade za kemiju Marie Curie.

Želim znati još...

Maria Skłodowska je rođena u Varšavi u Poljskoj, koja je tada bila dio Ruskog Carstva. Njene prve godine života bile su ispunjene tugom, obilježene najprije smrću sestre i četiri godine kasnije smrću majke. Isticala se svojom marljivošću i radnim navikama, odbijala je čak i hranu i san da bi učila. Nakon što je završila srednju školu, doživjela je živčani slom. Zbog njenog spola i ruske odmazde Poljskoj, zbog Siječanjske bune, nije se mogla upisati na sveučilište i zato je morala nekoliko godina raditi kao guvernanta. Naposlijetku, uz novčanu pomoć starije sestre, preselila se u Pariz te je počela studirati kemiju i fiziku na Sorboni, gdje je kasnije postala prva žena - predavač.

Na Sorboni je upoznala i udala se za Pierrea Curiea, koji je tu također predavao. Zajedno su proučavali radioaktivne materijale, posebice uranij i uranijev smolinac, koji je bio radioaktivniji nego uran izlučen iz njega. Godine 1898. donijeli su logičan zaključak da uranov smolinac sadrži neku nepoznatu komponentu, radioaktivniju od urana. Dana 26. prosinca 1898. Marie Curie je objavila postojanje nove tvari.

Nakon nekoliko godina neprekidnog rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca uspjeli su, naposlijetku, izolirati dva nova kemijska elementa. Prvog su nazvali polonij po Poljskoj, a drugog radij zbog njegovog jakog intenziteta radioaktivnosti.

Marie Currie, Pierre Curie i Henri Becquerel podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine. Obrazloženje Švedske akademije znanosti bilo je:

"Kao priznanje za izuzetne zasluge koje su iskazali zajedničkim istraživanjem fenomena radioaktivnog zračenja, kojeg je otkrio profesor Henri Becquerel."

Osam godina kasnije, 1911. godine, dobila je Nobelovu nagradu za kemiju:

"Kao priznanje za njene zasluge za unaprijeđenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa."

Marie je napravila neobičan potez, naime, nije patentirala proces izolacije radija, i tako su ga znanstvena društva mogla neometano istraživati.

Bila je prva osoba koja je osvojila, ili podijelila dvije Nobelove nagrade. Jedna je od dvije osobe koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja (drugi je Linus Pauling) i jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade.

Nakon muževljeve smrti navodno je imala aferu s fizičarom Paulom Langevinom, oženjenim čovjekom koji je ostavio svoju ženu, što je rezultiralo novinskim skandalom, kojeg su izmislili i potaknuli Marienim akademski protvnici kako bi okaljali njen ugled. Unatoč njenoj slavi cijenjene znanstvenice koja je radila za Francusku, stav javnosti naginjao je ksenofobiji – ona je bila strankinja iz nepoznatog područja (Poljska se još uvijek promatrala kao zemljopisno područje pod vlašću ruskog cara), koje je bilo poznato po znatnoj židovskoj populaciji (Marie je bila ateist, odgajana kao katolik, no to izgleda, nije bilo važno). Francuska je u to vrijeme još uvijek osjećala posljedice afere Dreyfus, tako da je efekt skandala na javnost bio još uočljiviji. Kao čudna podudarnost pojavljuje se činjenica da je unuk Paula Langevina oženio unuku Marie Curie.

Tijekom Prvog svjetskog rata zagovarala je upotrebu mobilne radiografije u liječenju ranjenih vojnika. Odmah nakon početka rata unovčila je svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade za ratne napore. Godine 1921. putovala je SAD-om, gdje je bila trijumfalno dočekana. Tu je željela prikupiti sredstva za istraživnje radija. U svojim kasnijim godinama, bila je razočarana velikim brojem liječnika i proizvođača kozmetike koji su koristili radioaktivne materijale bez opreza.

Marie Curie je umrla 1934. godine u lječilištu Sallanches pored Passyja. Uzrok smrti bila je leukemija, najvjerojatnije uzrokovana prevelikim izlaganjem radijaciji tijekom višegodišnjeg istraživanja.

Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer, Irene Joliot-Curie i njen suprug Frédéric Joliot, dobili su Nobelovu nagradu za kemiju.

Pepeo Marie Curie i njezinog supruga je 1995. godine premješten u pariški Panteon.

Kiri (simbol: Ci) je mjerna jedinica za radioaktivnost, a nije SI mjerna jedinica. Određuje se kao:

1 Ci = 3,7 × 10¹⁰ raspada atomske jezgre u sekundi

To je otprilike radioaktivnost 1 grama izotopa radija-226, kemijskog elementa koji su otkrili izumitelji radiologije Maria Skłodowska-Curie i Pierre Curie, pa je njima u čast dodijeljen taj naziv. Kiri se dosta često koristi u praksi, budući da SI izvedena mjerna jedinica 1 bekerel, ima prilično malu vrijednost, a prestavlja jedan raspad atomske jezgre u sekundi. Vrijedi:

1 Ci = 3,7 × 10¹⁰ Bq = 37 GBq

Izreke Marie Curie

• U životu se ničega ne treba bojati, nego ga se samo mora razumijeti. Sada razumijevamo više, te bismo se trebali bojati manje.

• Život nije lagan za bilo koga od nas. Ali šta činiti? Mi moramo biti uporni i iznad svega imati povjerenje u nas same. Moramo vjerovati da smo nadareni za nešto i da se to mora ostvariti.

• Čovjek nikada ne primječuje ono što je urađeno, nego uvijek gleda ono što se još treba uraditi.

• Ja sam od onih koji razmišljaju poput Nobela da će čovječanstvo iz novih otkrića izvući više dobra nego zla.

• Nakon svega nauka je u osnovi internacionalna. To je samo zbog toga što joj nedostaje historijskog smisla kojem se pripisuju nacionalni atributi.

• U nauci se moramo interesirati stvarima, a ne osobama.  

Stipendije pod nazivom Marie Curie.

To su različite vrste stipendija namijenjene istraživačima na svim stupnjevima njihove karijere od početnog do cjeloživotnog usavršavanja. Pružaju mogućnosti razvoja istraživačkih vještina i mogućnosti usavršavanja za individualne istraživače ili za istraživačke organizacije (fakultete, sveučilišta, institute, mala, srednja i velika poduzeća), i to jačanjem industrijske i akademske stručnosti na individualnoj razini, a samim time i na institucionalnoj razini. To se postiže razmjenom stručnog osoblja i usavršavanjem unutar poslijediplomskog i postdoktorskog studija. Svi Marie Curie stipendisti odlaze na usavršavanje u drugu državu.

http://news.nationalgeographic.com

http://hr.wikipedia.org

http://www.festivalznanosti.hr/