Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj

Međunarodni dan školskih knjižnica proglasila je, 1999. g., predsjednica Međunarodne organizacije školskih knjižničara, dr. Blanche Woolls, a potvrdio 2005. g. novi predsjednik, Peter Genco.

Međunarodni dan školskih knjižnica obilježava se svake godine četvrtog ponedjeljka u listopadu s određenom temom vezanom uz rad školskih knjižnica.

U Hrvatskoj ga obilježavamo od 2002. g., a broj aktivnosti iz godine u godinu raste.

U siječnju 2008. godine okupilo se povjerenstvo koje je donijelo odluku da se obilježavanje Međunarodnog dana školskih knjižnica proširi na cijeli mjesec listopad. Tako se od 2008. godine tijekom toga mjeseca obilježava Međunarodni mjesec školskih knjižnica.

Danas su nas posjetili prvašići učiteljice Ane Masnić. Učenici, pod vodstvom učiteljice upoznali su našu školu, pa su tako došli i u našu malu po površini, ali bogatu školsku knjižnicu.

Upoznali su se s radom knjižnice, knjigama za njihov uzrast koje se nalaze na policama, odnosom prema knjigama,…

Pozivamo i sve ostale učenike naše škole da posjete prostorije školske knjižnice i uzmu u ruke neku od knjiga koja se nalazi na policama.

Vidimo se u knjižnici.

Dobrobiti čitanja: Knjiga 'oštri' mozak, smiruje i usrećuje ljude.

Čitanje knjiga - terapija protiv strahova i put do boljih odnosa

Čitajući knjige, ulazimo u “prošireno stanje svijesti” u kojem se odvajamo od svojih misli i osjećaja te ulazimo u imaginarni svijet likova i radnje. A upravo tamo krije se terapijsko sredstvo za svladavanje teških životnih situacija, dvojbi i izazova.

Riječ je o biblioterapiji, jednoj od kognitivno-bihevioralnih tehnika u kojoj se uz pomoć knjige i velike i male čitatelje uči kako riješiti unutarnje probleme. 

- Bezbolno se pomoću literature mogu riješiti različiti problemi i strahovi, ali to se događa posredno. A ako je riječ o djeci, to je sjajan način jer ona to neće osjetiti na svojoj koži. Uvijek je više rješenja problema, a djeca ih nakon čitanja pokušavaju prikazati na poželjan način kroz glumu, crtanje i razgovor. Nakon toga utvrđuju koje je rješenje problema najprihvatljivije. Kad se jedanput otvori problem, on se mora i zatvoriti. Čitatelji ne smiju ostati zabrinuti i ljutiti. Čak i ona djeca i odrasli koji su inače zatvoreni i suzdržani te pokazuju otpor prema izravnu razgovoru o svojim doživljajima i osjećajima likova oslobađaju se emocionalne napetosti. 

- Djeca se osobito lako identificiraju s likovima, brzo se uključuju u priču i radnja ih odmah ponese, pa tako doživljavaju mnogo emocija i proširuju mehanizme kojima se sučeljavaju sa stresom i opasnošću.

- Identifikacija je najvažnija od svih procesa jer, ako do nje ne dođe, ne mogu se izazvati ni ostali procesi. To je ponajprije projekcija u kojoj čitatelj sebe i svoje osjećaje projicira u lik s kojim se identificirao i tada na siguran način, ispitivanjem vlastita i tuđeg ponašanja njegovim očima, ispituje vlastite stavove i reakcije drugih ljudi. Potom slijedi katarza, dijeljenje emocija s likom s kojim se identificiramo, pri čemu čitatelj doživljava olakšanje. Na kraju je ono najvažnije, uvid, kad kroz konflikte u priči čitatelj može sagledati vlastiti problem, što može biti ključ za njegovo rješenje .

Učenje kroz knjige

Idealno štivo pomoću kojeg se čitatelj može riješiti strahova su bajke, narodne priče i romani. 

Sve bajke zbog arhetipskih likova i situacija vrlo su učinkovite za djecu i odrasle.  Glavne arhetipske teme koje se obrađuju uvijek su suprotstavljene: loše koje se žele svladati, a nadvladaju ih one poželjne.

Primjerice, za temu “snaga - nemoć” obrađuju “Čudnovate zgode Šegrta Hlapića” gdje glavni junak pomaže nezadovoljnome majstoru Mrkonji da prebrodi gubitak kćeri. Njegova snaga je u sućuti, oprostu i dobroti.

Tema “smisao - besmisao” može se smjestiti u bajku “Carevo novo ruho” koja finim humorom i ironijom otkriva smisao i besmisao usvojenih normi ponašanja i predrasuda. 

Djevojčica Melita u romanu “Lažeš, Melita” predočava posljedice iznošenje istina i laži. Glavna junakinja često govori neistine, a otac je od toga želi izliječiti iako nije svjestan da i odrasli lažu. 

Istraživanje “tko sam ja” kroz samopoštenje obrađuje se kroz roman “Grga Čvarak”, a poanta je da dječak, koliko god bio hirovit, nestašan i mijenja raspoloženja, kada se od njega očekuje ozbiljnost, sućut i pomoć, uvijek se ponaša - ispravno.

Kroz ljutnju jedne razmažene djevojčice iz slikovnice “Poplava u šalici kave” djeca spoznaju da je srdžba destruktivna, a ako je uspijemo prevladati, možemo normalno komunicirati s drugima. 

Nadvladavanje straha vlastitim snagama najbolje ocrtava “Čarobnjak iz Oza”, a ta snaga, uče djeca, postaje još jača ako moramo obraniti i one koji su nam dragi. 

Djeca najčešće osjećaju krivnju kad ih zlostavljaju vršnjaci ili kad se roditelji rastaju, pa im dajemo da uvide svoju nedužnost kroz japansku bajku ‘Umišljeni tvor’.  Bajka na površinu ‘izvlači’ krivnju glavnog lika zbog grubog ponašanja prema baki koja mu je pekla kolače. No kada se pokaje zbog toga, ostale životinje mu oproste takvo ponašanje .

Temu radosti najbolje iscrtava "Mali princ" svojim zaraznim entuzijazmom jer vjeruje da djeca mogu živjeti skladno u svijetu odraslih.

Za dijete suočeno sa smrću izvrsna je Singerova priča “Ole i Trufa”. Oni su dva lista koja se boje trenutka kada će otpasti, ali su istodobno jedan drugome potpora te su svjesna da su dio stabla koje će dogodine ponovno prolistati. 

Da pravdu ne treba zadovoljiti osvetom, opisao je Kušan u romanu “Domaća zadaća”.

Za buđenje nade i optimizma idealna je bajka "Ružni pačić", a za buđenje ljubavi i prijateljstva bajka “Heidi”.

Ciljano čitanje provodi se uspješno već više od pola stoljeća u mnogim engleskim i američkim knjižnicama, a sve je popularnija i kod nas.

mr. sc. Ljiljana Sabljak voditeljica grupe za vođeno (ciljano) čitanje u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici na Trgu Ante Starčevića.