Što je nasilje?

O nasilju govorimo kada netko nekoga namjerno povrijedi i učini da se osjeća loše.

Najčešći oblici nasilja:

Fizičko nasilje, kada netko povrijedi tijelo druge osobe. To može biti: udaranje, šutiranje, guranje, davljenje, čupanje, zatvaranje i zaključavanje, otimanje i uništavanje stvari...

Verbalno nasilje, kada netko koristi riječi da bi povrijedio nečije osjećaje. To može biti: vrijeđanje (kada netko nekome kaže da je glup, ružan, naziva ga ružnim imenima), ismijavanje (kada se netko nekome ruga zbog visine, težine, porijekla, ocjena..), omalovažavanje (kada netko nekome kaže da ne vrijedi, da ga nitko ne voli...), kada se netko okrivljuje za nešto što nije uradio/la, ili mu se prijeti.

Socijalno nasilje, kada se netko isključuje iz grupnih aktivnosti, ogovara, kada se pričaju laži o nekoj osobi, ili nagovaraju druge da se s tom osobom ne druže.

Nasilje putem interneta ili mobilnih telefona (cyberbulling), kada netko, bez dozvole, snima telefonom druge i to šalje dalje, ili ih uznemirava pozivima, SMS i e-mail porukama.

Seksualno nasilje, kada nekoga protiv njegove/njene volje dodiruju po intimnim dijelovima tijela, upućuju bezobrazne riječi, pokazuju bezobrazne slike, tjeraju na seksualne odnose.

Ako se neki oblik nasilja veoma često ponavlja istoj osobi, kažemo da je to zlostavljanje.

Kada je riječ o nasilju nad djecom, ono može biti nasilje od strane odraslih, kao i od strane same djece. Kada djeca nad drugom djecom vrše nasilje, to je vršnjačko nasilje.

Vršnjačko nasilje najčešće se događa u školi i to u vrijeme odmora u učionici, na hodniku ili u dvorištu. U pravilu, u tim situacijama, odrasli nisu prisutni. Nasilje među vršnjacima se događa i prije početka nastave ili po završetku, na putu u školu ili pri povratku kući. Školska dvorišta i igrališta su mjesta na kojima djeca provode svoje slobodno vrijeme i često su mjesta gdje se događa vršnjačko nasilje.

Nasilje među djecom u školama obuhvaća širok spektar agresivnih ponašanja koja se događaju među djecom, od rješavanja sukoba nasilnim putem, neprihvatljivog izražavanja ljutnje ili frustracije do ozbiljnih incidenata uz upotrebu oružja. Osobito je zabrinjavajuće nasilništvo ili zlostavljajuće ponašanje djece koje je u engleskome govornom području poznato pod nazivom bullying.

Prva istraživanja o nasilništvu među djecom iz 2002. godine ukazivala su kako je svako peto dijete u Hrvatskoj bilo izloženo učestalom nasilju.

Istraživanje stavova javnosti provedeno 2003. godine o problemima s kojima se susreću djeca pokazalo je kako su građani najviše zabrinuti upravo zbog nasilja i kvalitete obrazovanja.

Djeca koja su izložena nasilju često su fizički povrijeđena, postaju plašljiva, ne ide im se u školu, slabije uče, tužna su, nisu raspoložena za druženje, a ponekad i ona postaju nasilna. Ako ovakvo stanje traje duže, i ako se tom djetetu ne pomogne, to može zauvijek obilježiti osobnost djeteta koje trpi nasilje. Ono može postati plašljiva i nesretna odrasla osoba ili može i samo početi da se ponaša nasilno.

Svako se može naći u situaciji da trpi nasilje!

Ipak, neka djeca su češće u toj situaciji. U školi ili vršnjačkoj grupi, to su djeca koja se po nečemu razlikuju od drugih. Na primjer, mogu biti djeca koja su veoma visoka ili niska, nose naočale, bucmasta su ili mršava, pripadaju drugoj nacionalnosti, oblače se skromno ili neobično, imaju loše ocjene ili su super odlikaši, ponašaju se na način koji privlači pažnju, siromašna su ili bolesna....

Ponekad djeca koja se ponašaju nasilno ne znaju da je takvo ponašanje loše. Ona mogu biti poticana od strane drugih (npr. prijatelja) na nasilno ponašanje, ili oponašaju stariju braću i sestre ili ljude kojima se dive. Oni možda ne znaju bolje načine komuniciranja s vršnjacima ili prolaze kroz neke probleme, pa to pokazuju kroz nasilje.

Djeca ne moraju uvijek biti uključena u čin nasilja, mogu biti i organizatori grupe, tj. poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju.

Djeci koja se ponašaju nasilno također treba pomoći, a ne samo kazniti ih. Takva djeca su vrlo često i sama bila izložena nasilju, bilo u školi, obiteljii ili negdje drugdje. Ako se njima ne pomogne, oni će odrasti u nasilne odrasle ljude i nasiljem će rješavati svoje probleme.

Nereagiranje nastavnika i stručnih suradnika na nasilna ponašanja učenika i loš nadzor u određenim dijelovima škole (igralište, hodnici...) samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i zastrašuju druge učenike.

O bilo kojem uzroku da govorimo, jasno je da i djeca koja čine nasilje, kao i djeca koja ga trpe, imaju problem.

Škola, kao mjesto gdje djeca organizirano zajedno provode najviše vremena u toku dana, treba preuzeti primarnu ulogu u prevenciji i zaštiti djece od nasilja. Najbolji rezultatati se mogu postići ako se u školi njeguje atmosfera uvažavanja, razumijevanja i tolerancije. Samo se u školi u kojoj vlada ugodna atmosfera, u kojoj su svi sudionici zaštićeni i uvažavani, u kojoj se problemi rješavaju nenasilnim metodama, može učiti nenasilništvo.

Napominjemo da je zakonska obveza zaposlenih u obrazovanju, zdravstvu, ali i svakog drugog građanina, da prijavi nadležnim državnim institucijama (policiji, pravobraniteljici za djecu, centrima za socijalnu skrb) zlostavljanje i nasilje nad djecom, za koje zna ili na koje se osnovano sumnja.

Natječaj
"Oboji svijet šarenim bojama tolerancije"

U 2014. godini Forum za slobodu odgoja nastavlja promicati toleranciju projektom Oboji svijet šarenim bojama tolerancije.
Natječaj Oboji svijet!  provodi se i ove godine, od 14. travnja do 31. listopada 2014. godine, s ciljem promoviranja tolerancije, nenasilja i mirnog rješavanja sukoba, a namjenjen je  učenicima osnovnih i srednjih škola.
Najbolji radovi koji su stigli na natječaj biti  će predstavljeni i nagrađeni na priredbi povodom Međunarodnog dana tolerancije u studenom 2014. godine a mnogi drugi kvalitetni radovi će biti postavljeni na izložbama u Knjižnicama grada Zagreba tijekom studenog i prosinca 2014. godine.

ŠKOLE BEZ NASILJA

Program prevencije vršnjačkog zlostavljanja „Stop nasilju među djecom"  UNICEF provodi od 2003. godine.

Da bi stekle titulu „Škola bez nasilja", škole trebaju ispuniti sedam koraka koji detaljno razrađuju informiranje, edukaciju, preventivne mjere ali i postupanja u slučajevima nasilja. Škole se dragovoljno uključuju u program, a potom svaka škola dobiva svog mentora koji ih vodi kroz proces učenja i primjene naučenog. Učitelji sami prolaze kroz sadržaje i radionice koje će kasnije provoditi s djecom i roditeljima. Učenici potom aktivno sudjeluju u dogovoru o školskim pravilima, a na razini cijele škole uspostavlja se "zaštitna mreža" koju čine pravila, odluke, procedure i osobe koje brinu za sigurnost djece. Škola koja uspješno savlada svih "sedam koraka do sigurne škole" dobiva priznanje "Škola bez nasilja".

* Prezentacije o nasilju pogledajte u rubrici Razmjena znanja

* Unicefov program prevencije vršnjačkog zlostavljanja, te brošura Nasilje i mladi - nasilje nije cool, nalaze se u školskoj knjižnici, prelistajte ih.