Gioachino Antonio Rossini (Pesaro, 29. veljače 1792. - Passy pokraj Pariza, 13. studenoga 1868.).
Debitirao je 1810. godine u Veneciji komičnom operom ˝Bračna mjenica˝, u kojoj slijedi stil kasnonapuljske škole. Postepeno se oslobađa te manire i u djelima nastalim 1813. godine već ima svoj posve izgrađen stil, formiran dijelom pod utjecajem Mozarta. U razdoblju do 1823. godine skladao je za talijanska kazališta 30-ak raznovrsnih opera, a u tom periodu nastala je i njegova najpoznatija opera ˝Seviljski brijač˝, remek-djelo talijanskog buffo-stila. Od 1824. godine angažiran je u Parizu kao direktor Talijanskog kazališta, a dobiva i zvanje kraljevskog skladatelja i inspektora pjevanja u Francuskoj. U zenitu stvaralačkih snaga i na vrhuncu slave prestao je sa skladanjem opere, a do kraja života dao je i u drugim glazbenim vrstama malo: zbirka arija i dvopjeva ˝Muzičke večeri˝, ˝Stabat Mater˝, ˝Malu svečanu misu˝ i nekoliko prigodnih vokalnih djela.
Djela:
˝Bračna mjenica˝,
˝William Tell˝,
˝Seviljski brijač˝,
˝Turčin u Italiji˝,
˝Elizabeta, kraljica Engleske˝,
˝Otelo˝,
˝Pepeljuga˝,
˝Kradljiva svraka˝,
˝Mojsije u Egiptu˝,
˝Bagdadski kalif˝,
˝Talijanka u Alžiru˝.