Na inicijativu Svjetskog pokreta za ljubaznost, u Tokiju je 13. studenog 1998. godine održana konferencija o ljubaznosti i tom je prilikom donesena posebna deklaracija koja, među ostalim, govori o toleranciji i prihvaćanju različitosti.

 

Naglašavajući važnost spomenute deklaracije, upravo je 13. listopada odabran kao Svjetski dan ljubaznosti.

Svjetski dan ljubaznosti posebno se obilježava u Kanadi, Japanu, Australiji, Nigeriji i Saudijskoj Arabiji, a posljednjih nekoliko godina sve veću popularnost ima i u Indiji, Italiji, Singapuru i Velikoj Britaniji.

Ovaj dan je prilika da razmislimo o svojim dosadašnjim postupcima, postavljajući se iznad teritorijalnih, kulturoloških ili religijskih granica te da shvatimo da smo dio globalnog društva, jer nismo ni bolji niti lošiji od pripadnika drugih kultura, rasa ili religija.

Također, prema suvremenoj psihologiji, ljubaznost prema drugima povećava našu sreću. Nasmiješite se i pomozite kolegama, udjelite komplimente prijateljima, poklonite čokoladu, ponudite zagrljaj ili pošaljite poruku dragim ljudima koje dugo niste vidjeli.

Ne zaboravite, lijepa riječ i željezna vrata otvara.

Preporučam svima ponavljanje gradiva iz bontona, svi si umišljamo da ga znamo, možda se iznenadite…

Zalažem se za lijepo ponašanje, možda smo u krizi, ali nije prekasno za korekcije.

Lijepo ponašanje ne treba miješati s pokornošću.

Po bontonu je dozvoljeno reći i »DA« i »NE«. Ponekad možeš biti čak i arogantan, ali samo uz dobru argumentaciju.

Bonton nam treba jer je dobro biti pristojan, ne rugati se, uvažavati druge i ponašati se lijepo. Nemojmo odustati od toga. Ne smijemo pokleknuti u dobrom i lijepom ponašanju, ne smijemo postati „divlji“, ako su divljaci oko nas – pripitomimo ih.

„Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju“(Albert Einstein).

Postoji divna riječ „hvala“ nemojmo je zaboraviti, „oprosti“ također nije tako teška riječ za izgovoriti, dapače oslobađa.

Svi uvijek govore da riječi bole više od djela. Da bi radije podnijeli, recimo, batine nego ružne uvrede. Jer batine preboliš, brže ozdraviš/zacijeliš u svakom slučaju lakše zaboraviš. Ali ružene riječi uvrede, puno više bole nego šamar ili nešto gore, a traju duže od modrica i ožiljaka. 
To je samo mržnja ili neki trenutak slabosti, zavisti koji ostavlja vječne ožiljke na duši i na srcu koji nikad ne zacijele.

- Prije će zarasti rana od noža nego rana od ružne riječi...

http://www.klix.ba